Bermanec potvrdio kvalitetu

plakat

   

 

Hrvatski snooker dobio je novog prvaka! U novouređenom Snooker klubu The Nugget Zagreb, na novim čojama, koje su, specijalno za najprestižniji turnir u HSL sezoni postavili fitteri iz Engleske, odigrano je Prvenstvo Hrvatske 2018. Unatoč izostanku većine natjecatelja BSK POT-a, turnir, koji se igrao po Grand Prix formatu (uz povećan broj frameova potrebnih za pobjedu), obilovao je sjajnim igračima (nastupilo je 10 od najboljih 15 igrača s HSL rang liste) i mečevima, a nekoliko susreta je odlučeno na posljednjoj kugli.


Grupa A donijela je nekoliko odličnih mečeva i ostvarenja. Najprije je Alexander Sabljak (Nugget) preokrenuo meč protiv klupskog kolege Matije Posarića i pobijedio u decideru, potom je Filip Bermanec (Mr.Q) protiv Sabljaka napravio sjajan break od 74 (izjednačen tek u finalu turnira) te još jednom 59 u pobjedi protiv Posarića, koji je time ispao s turnira. Iz grupe B svakako treba izdvojiti sjajnu predstavu Ivana Švehle (Mr.Q), koji je do samog kraja odlučujućeg framea vodio protiv 2. nositelja Saše Novaka (Mr.Q), no, na kraju je morao čestitati pobjedniku.

U C grupi, Filip Vidmar (Nugget), neočekivano lako svladao je hrvatskog reprezentativca Luku Lepesića (POT) i time osvojio 1. mjesto. Grupa D donijela je dva krajnje neizvjesna meča. U prvom se Aleksandar Vučetić (Metropolis) iz gotovo izgubljene pozicije (gubio je 2:0 protiv Gojića (Metropolis) i spašavao se na crnoj u trećem frameu!) vratio u život i došao do vrijedne pobjede, kojom je osigurao 1. mjesto i nešto povoljniji ždrijeb u daljnjoj fazi natjecanja, a u meču koji je odlučivao o drugom putniku u osminu finala, Marko Rkman (Nugget) je u taktičkom nadmudrivanju s Gojićem, nakon izgubljenog prvog framea, dobio sljedeća tri i time također prošao dalje.

Grupom E suvereno je vladao Goran Puškaš (Mr.Q), uz obje maksimalne pobjede, a o prolazu u 1/8 finala, odlučivali su u međusobnom srazu Filip Šebek (Nugget) i Ivo Cvitan (Nugget). U završnici se bolje snašao prvospomenuti i s 3:2 osigurao subotnji nastup. U grupi F, dva pritajena favorita za ukupni visoki plasman, Saša Šturbek i Mateo Ratković (obojica Nugget), odigrali su interesantan meč, u kojem je na kraju bolji bio mlađi i zasluženo, rezultatom 3:1, osvojio 1. mjesto u toj grupi.

U grupi G, Željko Grbić (Mr.Q), još jednim sjajnim nastupom, potvrdio je sjajnu formu koju je prikazao tijekom cijele sezone i uvjerljivo osvojio 1. mjesto, pobijedivši Alena Rašana (Nugget) i Zorana Husula (Metropolis). A, taj nam je dvojac ponudio ponoćnu dramu, u kojoj su se izmjenjivale sekvence sjajnih poteza i nevjerojatnih pogrešaka, a na kraju je Husul smirenom i mudrom igrom u samoj završnici ubacio respotted black (drama je trajala desetak minuta) i plasirao se u eliminacijsku fazu Prvenstva. Grupa F, možda i najteža na ovom Prvenstvu, donijela je sjajne mečeve, nekoliko iznimnih breakova (najveći je bio onaj Draganićev – 51) i ispadanje nositelja, Tina Topića (POT), koji je s identičnih 3:1 izgubio i od Kristijana Draganića (Metropolis) i od Edina Redžića (8 Ball). Oni su u međusobnom meču odlučivali o prvom mjestu, a na kraju ga je, pobjedom 3:1, osvojio Draganić.

Mečevi osmine finala, za razliku od onih na većini ovosezonskih Grand Prix turnira, bili su vrlo neizvjesni. Maksimalne pobjede od 3:0 ostvarili su jedino Bermanec (protiv Šturbeka) i Grbić (protiv Rkmana). Alexander Sabljak je iznenadio mladog klupskog kolegu Matea Ratkovića i pobjedom 3:1 došao do najvećeg uspjeha svoje snookerske karijere, a istim rezultatom završio je i drugi klupski derbi, u kojem je Aleksandar Vučetić pobijedio Zorana Husula. Drugi nositelj turnira, Saša Novak, suvereno je išao ka pobjedi protiv Filipa Šebeka, no, kako je meč odmicao, situacija se komplicirala i nije mnogo nedostajalo da uđu u odlučujući frame u kojem bi sve bilo moguće. No, Novak je iskustvom izbjegao takav scenarij i s 3:1 je prošao dalje.

Dvoboj između jednog od boljih mladih hrvatskih igrača poola, Kristijana Draganića i Luke Lepesića obećavao je dobar meč. A, dobili smo i kvalitetu i kvantitetu. Draganić je sjajno započeo susret, lijepim breakovima i kombinacijama poveo s 2:0, no Lepesić se nije namjeravao predati. Nakon što je uvjerljivo dobio treći frame, četvrti je, unatoč njegovom breaku od 46, trajao do posljednje kugle, koju je također ubacio Lepesić. Peti frame je bio podjednako neizvjestan i tek u završnici, Lepesić je pokazao zašto je redoviti sudionik međunarodnih natjecanja i izborio je zasluženo četvrtfinale. Filip Vidmar i Edin Redžić su se konstantno izmjenjivali u vodstvu i bilo je jasno da niti taj meč neće proći bez decidera. A, decider je otišao, pogađate, do crne kugle, pri čemu je Redžić pokazao više koncentracije i umješnosti te pobijedio s 3:2. Možda i najneočekivanija drama, odvijala se u meču između Gorana Puškaša i Ivana Švehle. Sve je išlo prema očekivanjima te je Puškaš vrlo brzo poveo s 2:0 i sigurno kročio prema najboljoj osmorici. No, tada na scenu stupa Švehla i dobija treći frame, a potom i neizvjestan četvrti i meč odlazi u odlučujući frame. U njemu je Švehla zaigrao još bolje i započeo, vjerojatno svoj break života. No, u trenutku kad je u istom krenuo po 40. bod, uz crvenu kuglu i bijela se otkotrljala u rupu i time je ponudio slamku spasa svom protivniku. A, on je to znalački iskoristio i provukao se kroz ušicu igle, ostavivši svog protivnika u nevjerici.

Četvrtfinala su nam ponudila očekivane ishode. Bermanec je bez imalo milosti, ‘uzeo mjeru’ svom reprezentativnom kolegi Lepesiću i s maksimalnih 4:0 prošao u polufinale. Novak i Redžić su bili podjednako uvjerljivi i s 4:1 su svoje konkurente, Grbića i Sabljaka, otpravili u gledalište. Najduži meč četvrtfinala bio je onaj između Puškaša i Vučetića. Nakon što je smanjio na 3:2, očekivali smo još snažniji Vučetićev atak, no on je ovog puta izostao i u polufinale se plasirao njegov protivnik.

U polufinalnim mečevima, većina je predviđala pobjede prva dva nositelja i finale u kojem bi Bermanec i Novak, kao i nekoliko puta tijekom ove sezone, odlučili o osvajaču naslova. No, ni Puškaš ni Redžić nisu previše marili za takve prognoze. Oba meča su imala gotovo identično kretanje rezultata pa su tako i Bermanec i Novak poveli s 3:1 i finale se naziralo na horizontu. Tada se protivnici bude i najprije smanjuju zaostatak, a potom i izjednačuju rezultat i uvode oba meča u decidere. Bermanec je opasno visio, no, Puškaš je u odlučujućim momentima promašio nekoliko crnih kugli te propustio šokirati ponajboljeg hrvatskog igrača. Na drugom stolu, Novak nije uspio opravdati ulogu favorita te ga je Redžić u impresivnom stilu pobijedio i ulaskom u veliko finale ostvario daleko najveći uspjeh u svojoj mladoj karijeri snooker igrača.

Finale je, unatoč izostanku rezultatske neizvjesnosti, bilo iznimno atraktivno, a to je bilo i za očekivati, poznavajući izrazito napadački stil igre obojice finalista. Bermanec je ekspresno, za svega 20 minuta poveo s 2:0, no tada na scenu stupa Redžić i radi sjajan break od 51! Tek u tom trenutku počinje pravo uzbuđenje u tom frameu, budući da se Bermanec ne predaje, već slaže kuglu za kuglom i na kraju sustiže i prestiže protivnika i dolazi do, vjerojatno krucijalnog framea, kojim je Redžiću dao do znanja da titulu prvaka Hrvatske ne namjerava prepustiti nikome. U posljednjem frameu, na oduševljenje publike, Bermanec izvodi još jedan, posljednji pokušaj napada na century break i zaustavlja se na 74, čime izjednačava najveći break na cijelom Prvenstvu (naravno, svoj vlastiti) i time na najljepši mogući način zaokružuje, ne samo ovaj turnir, već i cjelokupnu HSL sezonu, koja nam je svima donijela pregršt sjajnih rezultata i rekordnih ostvarenja.

Najboljima su uručeni pehari i prigodne nagrade, a svi sudionici su tradicionalno dobili medalje za sudjelovanje na Prvenstvu. Za kraj nam ne preostaje ništa drugo, nego svim igračima čestitati na sudjelovanju i sjajnoj sportskoj atmosferi i s nestrpljenjem očekujemo novu HSL sezonu, koja će nam, sigurni smo, uz određene izmjene donijeti puno razloga za radost.

 

Marko Rkman